Bog piše u prašini

Znaš… Bog piše u prašini… Kada se prašina digne gusta i visoka… On nečujno dođe, Čučne… U tišini guste magle stane pisati.

Kada više ništa ne razumijem… Kada više nemam snage mahati rukama i pokušavati iznova odagnati prašinu…spustim glavu i rukama pokrijem lice…sklopim oči, stisnem usne… Padnem na koljena… Drhtim. Ma, nemam snage više mahati, nemam snage više misliti… Stisnem se u sebe i tražim oprost. Prolaze misli mojom glavom… Pred očima mi prolaze… A onda… Prašina se slegne, kao da nikada nije bila gusta i visoka. Nestade u trenutku… A vidljiv ostane jedino Njegov potpis i osjećaj prisutnosti u meni… Bio je ovdje kada ništa nisam vidio/la… Da, znam… Bog piše u prašini..

izvor: www.laudato.hr