SRETAN USKRS

Prazan grob

Uzkrsna nedjelja sva je biela

od praznog groba Tvoga.

Nema u njemu izmučenog Tiela,

izčeznulo je iz vidika moga.

Križ je tamo i trnova kruna.

I koplje oštro, koje bok Tvoj probi.

I spužva na trsci octa puna.

I iztkano platno veliko bielo,

u kojem bješe umotano mrtvo Tielo.

Taj prazni grob koji motrim sada,

k’o tri žene, ipak smućuje me malo.

Ali nakratko, jer budi se nada.

Tiho me zoveš k stolu na gozbu.

Tvoje Tielo u svetu je Hostiju stalo.

Ta Tvoja razpeta ljubav do kraja

hranom života nam posta.

Daj nam snagu, da dođemo do raja

u duši Te imajuć’ za vječnoga gosta.

I dok gledam tako grob prazni Tvoj,

moja duša postaje biela i čista.

I nije prazna, već ljubavi puna,

koja dolazi od Tebe, uzkrsnulog Krista.

(Nedjeljka Anić-Novinac, „Marulić“, 2. 2018.)